OBLIKOVANJE PROSTORA U VREMENU II

OBLIKOVANJE PROSTORA U VREMENU II -  KINETIČKA SKULPTURA

Likovno–edukativni projekt „Oblikovanje prostora u vremenu II - Kinetička skulptura“ nastavak je suradnje učenika IX. gimnazije iz Zagreba i akademske slikarice te  umjetnice Nine Iris Bešlić treću godinu zaredom.
Oblikovanje prostora u vremenu II - Kinetička skulptura nadovezuje se na iskustva kreativno-likovnih radionica iz 2021. i 2022. godine („Dekodiranje praznog prostora“ i „Oblikovanje prostora u vremenu I“).

Projekt je ostvaren u formatu kreativno-likovnih radionica tijekom nekoliko mjeseci. Tematskim radionicama učenici su bili potaknuti na drugačiji način razmišljanja. Povezivanjem različitih umjetničkih pristupa i eksperimentom u različitim medijima i tehnikama uspješno su ostvarili završni rad, kinetičku skulpturu. Radionice praktičnom primjenom povezuju teorijska znanja prirodnih i humanističkih znanosti.

„Oblikovanje prostora u vremenu II - Kinetička skulptura“ oslanja se na iskustvo optičke i kinetičke umjetnosti, optičkih varki i iluzija te geštalt psihologije koja proučava procese organizacije unutar opažanja. Učenici su tijekom radionica promišljali o povezanosti prostora i vremena s percepcijom, kao i o  interpretaciji prostora i vremena u likovnim umjetnostima.  Učenici su zatim uspoređivali aktivno i pasivno kretanje u umjetničkom djelu proučavajući optičke iluzije i kako one nastaju.

U prvom dijelu projekta učenici su eksperimentirali, istraživali i kreirali makete (umanjene modele) pokretnih skulptura oslanjajući se na iskustva kinetičke umjetnosti. Svaka grupa učenika realizirala je po jedan model skulpture. U drugom dijelu projekta svaka je grupa  realizirala svoju kinetičku skulpturu. Geometrija je opet bila zajednički nazivnik. Kombinirajući osnovne geometrijske forme  - kocku i krug jedna grupa se poigrala percepcijom gledatelja. Rotacijom kruga postignut je zanimljiv suodnos kruga i pozadine upotrebom jednostavnih akromatskih boja te zrakastog rastera. Preostale strane kubusa razbijene su iluzionističkom igrom prednji plan/stražnji plan.

1. GRUPA

 

Rasterom i geometrijom na drugačiji način poslužila se druga grupa učenika: pažnju promatrača usmjerava rotirajući krug na jednostavnom pravokutnom panelu raščlanjen crno-bijelim rasterom. Iako ova kinetička skulptura graniči s oprostorenom plohom, „stražnja“ je strana kolorističko geometrijsko iznenađenje iza kojega je elektormotor vješto sakriven unutar vlastitog kvadra koji čini ukupnost kompozicije. 

2. GRUPA

 

Realizacija treće grupe učenika „Rotirajućih piramida“ bila je izuzetno zahtjevna kako bi se postigao željeni efekt. Učenici su vrlo vješto oblikovali plošne raster kompozicije bogatog kolorita na plohama četverostranih piramida. Crni okvir/postolje tehnička je nužnost, ali i pozornica ovom paru piramida postavljenih u suprotnom smjeru (baza/vrh piramide). Piramide kao da posjeduju dvostruku komunikaciju, onu s promatračem i međusobnu. 

3. GRUPA

 

Rad četvrte grupe  učenika „Crni optički valjak“ nameće se svojim dimenzijama i koloritom. Žive akrilne boje istaknute su na tamnoj pozadini valjka. Nepravilni valovi velikih amplituda iscrtani na tijelu valjka tek pokretanjem skulpture dobivaju na važnosti, a tri postavljena kruga raščlanjena spiralnim uzorcima dodatno dinamiziraju skulpturu.  

4. GRUPA

 

Dragulj među kinetičkim skulpturama rad je pete grupe koja je uz prostorno-vremensko kinetičku dimenziju uključila i kretanje svjetla. Šuplja kocka skriva pravi „dragulj“, precizno izveden, obavijen reflektirajućom folijom koji se rotira unutar svjetlećeg disko-ambijenta. Preostale vanjske strane kubusa ne daju naslutiti skriveno iznenađenje. One kao da su zasebna cjelina koja iz određenog kuta gledanja od kocke čini drugu optičku varku. Raster i odabir tonova plave i plavozelene daje iluziju šuplje kocke te osvjetljenja odozgo pod određenim kutom. Rezultat je „šuplja kocka“ koja je istovremeno i puna i prazna. 

5. GRUPA

 

Posljednja, šesta grupa koristila je motiv valjka kao polazište za svoju trodijelnu kompoziciju. Plaštevi valjaka obojani različitim bojama čine plošnu pozadinu geometrijskim uzorcima koji uslijed rotacije postaju živima. Sama pokrenutost svih spomenutih skulptura, koja ih i svrstava u kinetičke skulpture, zanimljiva je, no ujedno je i granična umjetničko-tehnička komponenta koju promatrač osjeti u mehanizmu elektromotora što ih pokreće. One su spoj skulpture, plohe i mehanizma. Optičke varke i iluzije ovdje su postignute rotacijama te rasporedom elemenata na plohama. Odabir srednjih i većih dimenzija također je važan za postav ovih kinetičkih geometrijskih skulptura u prostoru.

6. GRUPA

Realizacija svih kinetičkih skulptura prema ranije izvedenim modelima bila je izrazito zahtjevna zbog tehničke komponente (elektromotora), ali i same naravi op-arta i kinetičke umjetnosti jer su učenici morali razumijeti na koji način postići optičke i iluzionističke efekte.

Projekt „Oblikovanje prostora u vremenu II - Kinetička skulptura“ svaki put iznova širi granice razumijevanja i percepcije oblika, prostora koji nas okružuje i vremena u kojem se nalazimo.

Popratni dio radionica je LIKOVNI PRIRUČNIK sa zadacima i procesima rada u realizacija umjetničkog rada koji može služiti drugim generacijama učenika. 

Verona Čurić dipl. pov. umjet.