OBLIKOVANJE PROSTORA U VREMENU III

OBLIKOVANJE PROSTORA U VREMENU III (prostor, vrijeme, materija)

Podnaslov: Reciklaža i readymade

Likovno-edukativni program  „Oblikovanje prostora u vremenu III  (prostor, vrijeme, materija)“  nastavak je suradnje s učenicima IX. gimnazije četvrtu  godinu za redom.  Program je bio podijeljen na tri dijela: prvi dio je bio teorijski gdje su se učenici upoznali s idejnim konceptom (prezentacija, dijalog), drugi dio bio je primjena idejnog koncepta u stvaranju likovnog rada u formi kombiniranog objekta te treći dio sastavljanje priručnika kao zaključnog dijela praktičnih radionica (u papirnatom i digitalnom obliku). U teoretskom dijelu učenici su proširili znanja iz umjetnosti 20. st. koja su im potom poslužila  kao inspiracija za vlastite radove/kombinirane objekte. Od stilskih pravaca i utjecaja nadovezali su se na dosege dadaizma, pop arta, objektne umjetnosti, Novog Realizma (Nouveau Realisme) kao i značajnih individua koji su svojim radovima doprinijeli umjetničkoj praksi 60-ih godina 20. st. poput Louise Nevelson. Istražujući njihove radove s jedne strane osjetili su duh toga vremena dok su istovremeno upotrebom njihovih metoda na vlastite radove s gotovim objektima iz današnjeg vremena  izveli  svojevrstan „povratak u budućnost“. Umjetnici poput Daniela Spoerria, Armana i Louise Nevelson su već u svojim radovima primjenjivali princip reciklaže iz drugih pobuda, a  koji je pak danas suvremen i sveprisutan. Readymade (gotov objekt) koji je već davnih dana s dadaizmom ušao u povijest umjetnosti  učenici su primijenili na suvremen način koristeći se gotovim objektima iz vlastite svakodnevice. Među recikliranim objektima dominirao je plastičan otpad poput plastičnih boca, dijelova plastične ambalaže, plastičnih čepova.. Uz plastiku prisutan je i elektronički otpad (kablovi, dijelovi računala, matična ploča, baterije), metalni otpad (vijci, čavli) te kombinirani (iskorištene dječje igračke, školski pribor, žarulja, staklene parfemske bočice,..). Unutar strogih geometrijskih okvira (drvenih bojanih kutija) izvorna namjena recikliranih objekata se ponegdje gubi do neprepoznatljivosti. Primjenjene metode komponiranja uključivale su gomilanje, slaganje po strogom redu (uključujući i zlatni rez) te slobodnu kompoziciju uz faktor slučajnosti te kombinaciju istih.Rezultat kreativnih radionica je 12 kombiniranih objekata popraćenih autorskim crtežima te dva veća, zasebna crteža. U svim radovima zajednički je princip izrade. Prikupljanje svakodnevnih predmeta (objekata), potom iscrtavanje crteža flomasterom na papiru kao razvoj kompozicije na plohi, smještaj i lijepljenje objekata na plohu unutar strogog geometrijskog okvira (kvadrat, položeni pravokutni format) te završno bojanje (upotreba akrilnog spreja) cjelokupne kompozicije. Iako radovi posjeduju zajednički nazivnik, učenici su uz raznolikost kompozicija svakom radu dali autorski pečat vrlo zanimljivim nazivima koji su na neki način dio njihovog kreativnog rada. Kiara i Ana su u svojim radovima koristile slične  kompozicijske elemente, kvadratni format te cjelinu obojile zlatnom bojom, no nazivi „Charlie i tvornica čokolade“  i  „Djedova radionica“ omogućuju promatraču jedan novi pogled na djelo. Odjednom se pred nama stvara topla čokolada dok s druge strane istu tu toplinu, ali na nostalgičan način odaje „Djedova radionica“. 

 

 

KIARA GLUHAK „Charlie i tvornica čokolade“

 

ANA PRANJIĆ „Djedova radionica“

Ana i Marta svoje su radove pak obojale ljubičasto. U oba rada dominiraju oble forme plastičnih recikliranih objekata. I opet iako različitog formata nazivi pričaju vlastitu priču („Sapunica“ i „Dječja školska ladica“). Priče su opet tople te nas vraćaju u djetinjstvo osnovne škole, kada je školski pribor bio čaroban kao i sapunica.

 

ANA KRIŠTO „Sapunica“

 
MARTA LATINČIĆ „Dječja školska ladica“

Emmin rad slobodne kompozicije u nježnoj roza boji suprotstavlja se gotovo apokaliptičnom nazivu „Černobil“ . Roza boja ovdje poništava razorne učinke rata i daje nagovještaj nade. Riječima same autorice: „Ova slika je podsjetnik da uvijek postoji mogućnost za promjenu i stvaranje nečeg lijepog, čak i u najtežim vremenima.“ Ninin rad „On i ona“ jedini je obojan u dvije boje, plavu i ljubičastu gdje prevladava plava uz oštru granicu s ljubičastom. Mlada autorica radom upućuje na nejednakost muškaraca i žena u društvu uz želju da se granica između „boja“ pomakne na sredinu. 

 

EMMA GAJSKI „Černobil“

 

NINA BUTINA „On i ona“

Radovi „Geometrija I“ i  „Geometrija II“ djelo su Petre u kojima se autorica poigrala geometrijskim oblicima istražujući njihove međuodnose. Nježna plava i roza boja skladno nadopunjuju i povezuju ovaj svojevrsan diptih. 

  

PETRA PAPIĆ „Geometrija I“ i  „Geometrija II“

Lukin rad nosi apstraktan naziv „IC:4324A-BRCM1050“ koji je autor uzeo s čipa koji se nalazi u kutiji. Apstraktan naziv za apstraktan rad. Pripremni crtež ovdje je ponešto u raskoraku s izvedbom unutar kutije kojeg je Luka opisao kao „ propalu tvornicu računala koja je pri eksploziji napravila novi dizajn onoga što se nalazi u kutiji, a evoluiralo je pomoću misterioznih naočala“.

 

Pia Veronika u radu zlatne boje  pod nazivom „Faces“ promatrača upućuje na potragu za različitim licima koja omogućuje kompozicija. Lica djeluju pomalo duhovito i razigrano. U radu „Zagreb živi noću“ Matija koristi plavu boju (boju Dinama, Zagreba i noći). Autor je pokušao prikazati tlocrt Zagreba uključujući razlike između centra grada i kvartova Maksimir i Dubrava aludirajući na razlike u statusu ljudi koji tamo žive. Na tlocrtu se ističe Maksimirski stadion kao simbol grada. 

 

PIA VERONIKA KLINAC „Faces“

MATIJA RADOŠ „Zagreb živi noću“

Rad  Korine „Zagađenje voda“ ističe se svojim ekološkim nazivom koji je direktno povezan s temom recikliranja u svrhu zaštite i očuvanja okoliša. Za razliku od ostalih radova ovdje pojedini recilirani objekti izlaze iz zadanog formata što ovu kompoziciju neposrednije povezuje s okolnim prostorom, a u formalnom i simboličkom smislu daje jednu oštriju poruku upozorenja. Cjelokupne radove zakružuje Neo s dva crteža velikog formata u tehnici flomaster. Nazivi „Park“ i „Poplava“  dani su naknadno kao asocijacija na crteže. Na crtežu „ Park“ četiri slična elementa poput „tužnih lica“ gledaju što su ljudi učinili bacajući silnu plastiku koja završava u svjetskim morima nošena morskim strujama na plažama diljem kugle zemaljske.

 

KORINA TEREK „Zagađenje voda“

 

NEO BOŽIĆ „Park“ i „Poplava“ 

Radovi svih učenika na zanimljiv i kreativan način ostvarili su cilj radionica, podizanje ekološke svijesti nadovezujući se na metode umjetnika 20. st. te promatraču ujedno otkrivaju suvremen pogled na društvenu zbilju u kojoj je nužna briga o prirodi i čovjeku.

Verona Ćurić dipl.pov.umj.