DEKODIRANJE PROSTORA - PROSTOR I VRIJEME

Likovno - edukativni projekt  „Dekodiranje praznog prostora“ izveden je po prvi put u suradnji s učenicima IX. gimnazije u Zagrebu. Autorice projekta, akademske slikarice Nina Iris Bešlić i Ivana Kutuzović osmislile su projekt kojem je cilj bio kroz niz radionica povezati likovnu umjetnost, posebice slikarstvo, crtež i kiparstvo sa znanošću, poglavito fizikom i matematikom kroz geometriju u okviru praktičnog rada čiji je rezultat apstraktno suvremeno likovno djelo.

„Dekodiranje praznog prostora“ je projekt pokrenut s idejom uključivanja učenika opće gimnazije u praktičan dio likovnog stvaralaštva. Polazeći od prostora kao apstraktne, filozofske, a opet i fizičke kategorije  učenici ga razotkrivaju, „dekodiraju“ na likovan način.

Potaknuti realizacijama apstraktnih umjetnika 20. st. učenici su na različite načine pristupili zadatku. Svaka grupa radila je odvojeno, kombinirajući različite slikarske tehnike (kolaž, tempera), kiparske tehnike ( prevladava konstruiranje, koje uključuje lijepljenje, slaganje) te naposlijetku komponirajući različite likovne elemente,  izlazi  u prostor, krenuvši od plohe i linije.  Konačni rezultat je suvremena apstraktna instalacija koja univerzalnošću svog likovnog jezika može biti izložena u bilo kojem prostoru, prirodnom ili umjetnom.

Učenici su svoju matematičku memoriju upotrijebili na likovan način slažući pravilne poliedre, odnosno Platonova tijela (dominiraju ikosaedri, heksaedri i tetraedri...). Jedan dio  poigrao se pravilnim geometrijskim likovima na plohi dok su drugi izvodili oprostorene tubularne linije povezujući sve u jednu cjelinu. Također je prisutna dekorativnost vidljiva u repetitivnim elementima na samim plohama konstruiranih objekata. Bogat kolorit udaljava pak od strogog minimalizma svojstvenog geometriji.  Zajednička prostorna instalacija je rezultat univerzalnog jezika geometrije koji kao dio ljudske čežnje za apsolutom povezuje humanistička i znanstvena nastojanja u jedno. Kako je moguće povezati šest različitih grupa, u kojima svatko na jedinstven način komponira, u jednu cjelinu koja funkcionira? Instalaciju, čija cjelovitost je naizgled ostavljena slučaju?  Poput jednadžbe u kojoj su dvije strane izjednačene, koliko god različito formalno izgledale, ipak su u harmoniji, jedan je jednako jedan.

Kroz radionice učenici su polazeći od znanstveno - filozofske kategorije prostora također osvijestili likovan proces, od ideje do realizacije te ponovno otkrili moć kreativnosti koja se stvara tek djelujući, stvarajući.

Unatoč ograničenim materijalima i sredstvima, učenici su zahvaljujući timskom radu i stručnom vodstvu uspješno realizirali zajedničku prostornu instalaciju.
Cijeli projekt podržan je od Ministarstva kulture. Posebno se zahvaljujemo učenicima IX. gimnazije, profesorici likovne umjetnosti Kristini Sarić te ravnateljici IX. gimnazije Sonji Lušić Radošević.

Verona Čurić dipl. povjesničarka umjetnosti